You are here

Način obavljanja namaza

×

Error message

Deprecated function: Function create_function() is deprecated in views_php_handler_field->pre_render() (line 202 of /var/www/drupal7-websites/sites/all/modules/contrib/views_php/plugins/views/views_php_handler_field.inc).

  1. Nijet – odluka za obavljanje određenog namaza

Odluka za obavljanje određenog namaza uvjet je ispravnosti namaza, a nijet je srčana namjera činjenja ibadeta  Uzvišenom Allahu obavljanjem  namaza čije je vrijeme nastupilo, akšama ili jacije, naprimjer, što je klanjaču jasno i poznato. Šerijat ne uvjetuje da se nijet izgovara jezikom, nego se to odnosi na srčanu odluku i umnu svjesnost. Izgovarati nijet jezikom smatra se pogreškom s obzirom na to da ne postoji vjerodostojno predanje od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, da je to on činio ili preporučio da se čini, niti da je neko od njegovih časnih ashaba izgovarao namaski nijet.

  1. Namaz se obavlja stojeći, 

a počinje izgovaranjem tekbira “Allahu ekber!”, što znači “Allah je najveći”, podižući ruke u visini ramena ili malo više, tako da dlanovi budu u pravcu kible. 
Nije dopušteno i neispravno je tekbir izgovarati u nekoj drugačijoj jezičkoj konstrukciji osim “Allahu ekber!”, a  time se želi ostvariti smisao veličanja, uzdizanja i slavljenja  Uzvišenog Allaha. Allahu ekber – Allah je najveći, znači da je On veći od svega što postoji, od dunjaluka i svega što je na njemu, od svih njegovih užitaka, ljepota i dobara.  Sve ćemo ostaviti po strani, a okrenut ćemo se Allahu, Uzvišenom i Velikom, predano i pokorno, srcem i tijelom, u Njegovo ime namaz obavljajući.  

  1. Nakon  izgovaranja tekbira, klanjač će staviti desnu ruku preko lijeve, u predjelu grudi, postupajući tako uvijek prilikom stajanja u namazu.
  1. Zatim se uči – izgovara početna dova (duaul-istiftah), što je inače mustehab – preporučeno: Subhaneke, Allahumme, ve bi hamdike, ve tebareke-smuke, ve te‘ale džedduke, ve la ilahe gajruke! – Slavljen Ti si, moj Allahu, hvala pripada Tebi, uzvišeno  je ime Tvoje, veličanstvena  je Tvoja vlast i nema drugoga boga osim Tebe!  
  1. Potom slijedi  učenje – izgovaranje euze: Euzu billahi mineš-šejatnir-radžim! – Utočište i zaklon tražim kod Allaha od šejtana prokletoga!, što znači: Pribježište tražim kod Allaha i za Njega se čvrsto vežem, od zla koje šejtan donosi.
  1. Poslije euze uči se – izgovara bismilla: Bismillahir-Rahmanir-Rahim! – U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog!, što znači: počinjem s imenom Allahovim, moleći od Njega pomoć i blagoslov.
  1. Nastavljajući obavljati namaz, klanjač uči – izgovara suru El-Fatiha – najvredniju suru u Kur’anu.
  • Zbog posebne vrijednosti ove sure, Uzvišeni Allah podsjeća Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, i napominje da je objavio ovu suru. On kaže: “Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo” (El-Hidžr, 87). “Sedam ajeta” je jedno od imena sure El-Fatiha, jer sadrži sedam rečenica – ajeta koje muslimani više puta ponavljaju u jednom danu dok obavljaju namaz. 
  • Svaki musliman dužan je da nauči napamet ovu suru jer je njeno učenje rukn – sastavni dio namaza, bez obzira obavljao se samostalno ili u džematu – zajednički kod dnevnih namaza, kada imam ne uči naglas..
  1. Propisano je da se poslije učenja sure El-Fatiha ili njenog slušanja dok ju je imam učio, izgovori: Amin!, što znači: Bože, uslišaj!
  1. Poslije učenja sure El-Fatiha, na prva dva rekata uči se neka druga 

Poslije učenja sure El-Fatiha, na prva dva rekata uči se neka druga sura (odlomak iz Kur’ana) ili dio ajeta neke sure. Na posljednja dva rekata, trećem i četvrtom, propisano je učenje samo sure El-Fatiha.

  • Učenje sure El-Fatiha i onoga što slijedi iza nje, uči se naglas na sabah-namazu i na prva dva rekata akšama  i jacija-namaza, dok se učenje na podnevskom i ikindijskom farzu svodi na individualno i tiho učenje, bez puštanja glasa.  
  • Sve druge dove i zikrovi u namazu uče se – izgovaraju u sebi, tiho, bez puštanja glasa.

  1. Po završetku učenja – recitiranja Kur’ana na stajanju u namazu, klanjač izgovara tekbir (Allahu ekber) i čini rukū – pregibanje ili naklon u namazu, podižući ruke u visini ramena ili još više, sa dlanovima okrenutim u pravcu kible, kao kod prvog, početnog tekbira s kojim je stupio u namaz.
  1. Rukū (naklon gornjim dijelom tijela) 

čini se tako što se klanjač pregiba toliko da leđa budu u blagom nagibu ka kibli, pri čemu će glava i leđa biti usklađeni u vodoravnoj liniji, šakama će se osloniti na koljena, izgovarajući: Subhane Rabbijel-Azim!  – Slavljen neka je Gospodar moj Veličanstveni! Lijepo je tri puta izgovoriti ovaj zikr, a jedanput je obaveza. Rukū je položaj kojim se djelom i riječju veliča i slavi Uzvišeni Allah.

Izraz “Subhane Rabbijel-Azim!” u širem smislu znači: “Ja odbacujem i poričem svaku manu ili nedostatak od  Svevišnjega Allaha, čist je od svega što Mu pripisuju. To izgovaram dok rukū činim  Uzvišenom Allahu, potvrđujući na taj način svoju pokornost i poniznost  Njemu, Svemogućem.”

  1. Sa rukūa se klanjač vraća u prvobitni položaj  stajanja – kijam, 

podižući ruke u visini ramena, s dlanovima okrenutim prema kibli, što smo prethodno objasnili, izgovarajući: Semi‘allahu limen hamideh! – Allah čuje onoga koji Ga hvali!, a potom će kazati, bez obzira da li se namaz obavlja samostalno ili zajednički, u džematu: Rabbena ve lekel-hamd! – Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala! Preporučeno je dodati na prethodno: Hamden kesiren, tajjiben, mubareken fihi, mil’es-semavati, ve mil’el-erdi, ve mil’e ma ši’te min šej’in ba‘d! – Hvala neizmjerna, lijepa i blagoslovljena, u veličini nebesa i veličini Zemlje, i još preko toga koliko Ti želiš i hoćeš!

  1. Potom će klanjač učiniti sedždu spuštajući na zemlju čelo i nos, 

dlanove šaka, koljena i vrhove stopala – nožne prste. Preporučeno je da se ruke rašire i odvoje od  tijela, da se trbuh odigne od stegna, a listovi butine od potkoljenica, te da se podlaktice podignu od tla.

  1. Na sedždi se treba izgovoriti zikr:

Subhane Rabbijel-e’ala! – Slavljen neka je moj Gospodar Najuzvišeniji!; jednom je obavezno, a pohvalno je i od sunneta izgovoriti ovaj zikr tri puta.

Ovaj zikr koji se izgovara na sedždi: Subhane Rabbijel-e’ala! – Slavljen neka je moj Gospodar Najuzvišeniji!, u širem značenju može se protumačiti: Ja slavim Allaha, Najuzvišenijeg, i svetim držim Njegovu veličanstvenost i uzvišenost. On je Najuzvišeniji iznad nebesa koja je stvorio i daleko je Svojom uzvišenošću od nedostataka koje Mu neki pripisuju. 
Padajući na sedždu, pripijajući se uz tlo, klanjač osjeća  razliku između sebe, koji je malen, ništavan i ponizan, i svoga Gospodara, Najuzvišenijeg i Najvećeg. Zato rob iskreno pokazuje pokornost i poniznost pred svojim Vladarom.
Sedžda je najprikladnije i najuzvišenije mjesto za dovu, tako će klanjač, po završetku obaveznog zikra na sedždi, moliti od  Uzvišenog Allaha dunjalučka i ahiretska dobra, o čemu je Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, u predanju kazao: “Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, zato ne posustajte u dovi dok ste u tom položaju.” (Muslim, 482)

  1.  Nakon toga, izgovara se tekbir, podiže se sa sedžde i malo zastane na sjedenju. 

Klanjač će sjediti na lijevoj nozi, kako se preporučuje, a desnu će u stopalu podići, držeći šake na stegnima, u blizini koljena.

  • Ovakav način sjedenja, preporučen je uopće u svakom namazu, osim zadnjeg namaskog sjedenja, pri čemu će sjesti na lijevi bok, desnu nogu će saviti u koljenu i ispružiti pored sebe, s podignutim stopalom, nožnim prstima zapetim i usmjerenim u pravcu kible, pri čemu će lijevu potkoljenicu provući ispod desne savijene noge.
  1. Prilikom kratkog sjedenja između dvije sedžde, klanjač će, dok sjedi, izgovoriti sljedeću dovu: Rabbigfir li, verhamni, vehdini, verzukni, vedžburni ve a‘fini! – Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, opskrbi me, popravi nedostatke moje i prijeđi preko loših postupaka mojih!
  1. Potom će učiniti drugu sedždu kao i prvu, izgovarajući isti zikr.
  1. Po završetku sedžde, ustaje  na kijam – stajanje izgovarajući prilikom ustajanja tekbir – Allahu ekber – Allah je najveći.
  1. Zatim će klanjati drugi namaski rekat isto kao i prvi, bez ikakve razlike u radnjama.
  1. Kada klanjač obavi drugu sedždu na drugom rekatu, sjest će na prvo sjedenje u namazu (et-tešehhudul-evvel) i učit će zikr – dovu: 

Et-tehijjatu lillahi, ves-salavatu, vet-tajjibatu. 
Es-selamu ‘alejke ejjuhen-nebijju, ve rahmetullahi, ve berekatuhu. 
Es-selamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin.
 Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu!
Najljepši pozdravi, počasti i svako dobro pripadaju Allahu!  
Mir i spas tebi, Vjerovjesniče, milost i blagoslov Božiji! 
Spas neka pripadne i nama i robovima dobrim Allahovim! 
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik!

  1. Potom će klanjač ustati da dovrši namaz:  

treći i četvrti rekat, ovisno o tome od koliko  se rekata sastoji namaz, od tri ili četiri. Na trećem i četvrtom  rekatu,  za razliku od prva dva rekata u namazu, uči se samo sura El-Fatiha.

  • Ako namaz koji se obavlja ima samo dva rekata, kao što je sabah-namaz, prvo sjedenje je ustvari i zadnje pa će ga obaviti kako se u nastavku opisuje.

  1. Na zadnjem rekatu namaza, poslije druge sedžde, klanjač će sjesti na zadnje sjedenje (et-tešehhudul-ahir). Zadnje sjedenje u namazu poput  je prvoga, s tim što se dodatno izgovaraju – uče salavati na Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, koji glase:

Allahumme, salli ‘ala Muhammed, ve ‘ala Ali-Muhammed, kema salejte ‘ala Ibrahime, ve ‘ala Ali-Ibrahim, inneke hamidum-medžid. 
Ve barik ‘ala Muhammed, ve ‘ala Ali-Muhammed kema barekte ‘ala Ibrahime, ve ‘ala Ali-Ibrahim, inneke hamidum-medžid!
Moj Allahu, spas daruj Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si spas darovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, doista, hvaljen i slavljen!
Moj Allahu, blagoslov daruj Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si blagoslov darovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, doista, hvaljen i slavljen!

  • Preporučeno je (mustehab) da se poslije salavata na Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, izgovara ova dova: 
    E‘uzu billahi min ‘azabi džehennem, ve min ‘azabil-kabri, ve min fitnetil-mahja vel-memat, ve min fitnetil-mesihid-dedždžal!
    Zaštitu kod Allaha tražim od džehennemske patnje, kaburskih muka, od iskušenja u životu i smrti, te od smutnje Dedždžala!  Potom klanjač može moliti i tražiti šta želi.
  1. Na kraju, klanjač će glavu okrenuti na desnu stranu, izgovarajući selam: Es-selamu ‘alejkum ve rahmetullah! – Allahov mir i milost neka pripadnu vama!, a onda na lijevu stranu, izgovarajući isto tako.

Po predaji selama namaz je završen, kako nas podučava Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “U namaz se stupa izgovaranjem tekbira, a izlazi izgovaranjem selama.” (Ebu Davud, 61, i Et-Tirmizi, 3)

  1. Preporučeno je da se nakon obavljenog farz-namaza  tri puta prouči, izgovori zikr:
  1. Estagfirullah! – Bože, oprost Tvoj molim! 
  2. Zatim će kazati: Allahumme entes-Selamu, ve minkes-selam, tebarekte ja Zel-Dželali vel-ikram!
    Allahu moj, Ti si spas, od Tebe spas dolazi, uzvišen si, o Vlasniče svake veličine i plemenitosti!
    Allahumme, la mani‘a li ma e‘atejte, ve la mu‘tije li ma mena‘te, ve la jenfe‘u zel-džeddi minkel-džedd!
    Moj Allahu, niko ne može osporiti ono što Ti podariš, niti neko može dati ono što Ti zabraniš, i uživaocima vlasti i ugleda, od odredbe Tvoje, ni vlast, ni ugled ne koriste!
  3. Nadalje, musliman će u zikru nakon namaza izgovoriti po 33 puta: subhanallah – slavljen neka je Allah, elhamdulillah – hvala pripada samo Allahu i Allahu ekber – Allah je najveći, upotpunjujući ovaj zikr sa stotom rečenicom veličanja: La ilahe illallah, vahdehu, la šerike leh, lehul-mulku, ve lehul-hamdu, ve huve ‘ala kulli šej’in kadir.
    Nema boga osim Allaha, jedan je, nema sudruga, Njemu pripada svaka vlast i svaka hvala i On je moćan sve učiniti!

Kako će postupiti osoba koja ne zna napamet suru El-Fatiha i namaske dove i zikrove?

  •  Potrudit će se da što brže nauči potrebne i obavezne sure,  dove i zikrove u namazu koji se ne mogu učiti i izgovarati osim na arapskom jeziku, a to su:
    sura El-Fatiha, 
    tekbir: Allahu ekber, 
    zikrovi: 
    – Subhane Rabbijel-Azim, 
    – Semi’allahu limen hamideh, 
    – Rabbena lekel-hamd, 
    – Subhane Rabbijel-e’ala, 
    – Rabbigfir li, 
    – Ettehijjatu i 
    – salavat na Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.
  • Prije nego što nauči navedene sure, dove i zikrove, musliman je obavezan da u namazu ponavlja dove i zikrove koje je ranije naučio ili će ponavljati ajet koji je upamtio, a na to nas upućuje kur’anski ajet: “Allaha se bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16) 
  • Pored toga, u periodu dok uči navedeno, musliman će se potruditi da obavlja namaze u džematu kako bi praktično naučio i stekao praksu u obavljanju namaza, te iz razloga što imam snosi jedan dio odgovornosti i propusta koje napravi muktedija (osoba koja obavlja namaz za imamom u džematu).

Putokazi Uspjeha

Web stranica Putokazi Uspjeha je elektronska verzija knjige (Putokazi Uspjeha) ona je jedan od projekata kompanije “MODERN GUIDE”, čiji je sadržaj dostupan na više od petnaest jezika i u prepoznatljivim elektronskim predlošcima.

Modern Guide