You are here

Vjerovanje u Allahove poslanike

Opća potreba ljudi za nebeskom poslanicom

Ljudi su općenito u potrebi za Božijom poslanicom, koja će im postaviti norme i pravila ponašanja i izvesti ih na Pravi put. Božije poslanice predstavljaju dušu, život i svjetlo ovoga  svijeta, tako da nema dobra na ovome svijetu ako mu se oduzmu duša, život i svjetlo.

Iz tog razloga Uzvišeni je Allah Svoju Objavu nazvao dušom, živošću, ruhom, a znamo da život prestaje kada se nečemu oduzme duša.  Uzvišeni je Allah rekao: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ruh (duh, duša) – ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.” (Eš-Šura, 52)

Čovjekov um, iako ima mogućnost općeg razaznavanja dobra i zla, ipak nije u stanju da to apsolvira do najsitnijih detalja i pojedinačnih situacija, kao što ne može dokučiti i izvršiti obavezu pokoravanja Uzvišenom Bogu osim putem objave i Božije poslanice.

 Kao što bez posredstva Božijih poslanika nije moguće pronaći put do uspjeha i sreće na oba svijeta, isto tako ne možemo spoznati apsolutno dobro i zlo bez poslaničkih naputa. Ko okrene leđa poslanicima i Božijim poslanicama, zapast će u nered, brigu, nesreću u onolikoj mjeri koliko se udaljio od poslanika i zapostavio Božije objave.  

Vjerovanje u poslanike jedan je od stubova islamskog vjerovanja – imana

Vjerovanje i priznavanje poslanika jedan je od šest temelja islamskog vjerovanja. Uzvišeni je Allah objavio: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’” (El-Bekara, 285)

Navedeni ajet obavezuje čovjeka da vjeruje u sve poslanike, Allah im mir i spas darovao, bez izdvajanja ijednog od njih, ne prihvatajući neke, a poričući poslanstva drugih poslanika, kao što su radili jevreji i kršćani. 

Govoreći o suštini islamskog vjerovanja – imana, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u određenu subinu, bila dobro ili zlo.” (Muslim, 8)

Šta znači vjerovati u Allahove poslanike

Vjerovanje u Allahove poslanike podrazumijeva čvrsto uvjerenje da je Uzvišeni Allah svakom narodu slao poslanika, jednog od njih, koji ih je pozivao u pokornost i robovanje samo Allahu, Jednome, Onome koji nema sudruga, vjerujući da su svi poslanici istinu govorili, a njihova iskrenost u govoru i djelu osvjedočena je: najpobožniji su, najpovjerljivi, upućeni su i ukazivali su na Pravi put, dostavili su objavu kako im je od Uzvišenog Allaha objavljeno, ništa nisu sakrili, utajili, niti mijenjali, dodavali ili oduzimali, a sve to Svemilosni je posvjedočio u ajetu: “A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?” (En-Nahl, 35)

Uzvišeni Allah obavještava nas da nema naroda kojem nije poslat vjerovjesnik da ih upozori i u pravu vjeru pozove, te da On, Svemilosni, neće kazniti narod prije nego što taj narod bude opomenut. 

Dokazi poslanstva i nadnaravnosti poslanika – mudžize

Uzvišeni je Allah pomogao Svoje poslanike i potvrdio njihovo poslanstvo i istinitost poziva mnogobrojnim dokazima i životnim primjerima koji negiraju svaku sumnju u istinitost poslanstva.  Dio toga su poslaničke mudžize – nadnaravna djela ili čuda koja prevazilaze ljudske mogućnosti da oni učine slično, a s ciljem potvrde poslanstva i istinitosti vjerovjesničke misije.

Šta su to mudžize? Mudžize su djela koja izlaze van okvira uobičajenih zakonitosti u prirodi, koje Uzvišeni Allah pokazuje preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, ostavljajući sve druge ljude nemoćnima da učine nešto slično.

Primjeri mudžiza:

  • Pretvaranje Musaovog štapa u zmiju.
  • Obavještavanje Isaa, Allah mu mir i spas darovao, o onome šta su ljudi jeli i hrani koju su ostavljali u zalihama u svojim kućama.
  • Rascjepljenje Mjeseca kao dokaz poslanstva Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, koje su Kurejšije vidjeli svojim očima.

Šta podrazumijeva vjerovanje u poslanike

  • Vjerovanje u poslanike podrazumijeva da su njima objavljene poslanice uistinu od Uzvišenog Allaha, te da se sve slažu u pozivanju na činjenje ibadeta i robovanje i pokornost Uzvišenom Allahu, bez pripisivanja sudruga Njemu, Uzvišenom. On je objavio: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36)
  • Ponekad su se šerijati – praktični vjerozakoni dati vjerovjesnicima, međusobno razlikovali u halalu i haramu, dopuštenim i zabranjenim stvarima, shodno potrebama i stanju određenog naroda, o čemu je Uzvišeni Allah rekao: “Svima vama smo zakon i pravac propisali.” (El-Maida, 48)
  • Vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, potvrđujući poslanstvo svakog poslanika pojedinačno, kojeg je Uzvišeni Allah spomenuo u Svojoj Knjizi, kao što su: Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh, Allah im mir i spas darovao. A što se tiče poslanstva drugih vjerovjesnika nepoznatih po imenu, njih potvrđujemo općenito. Onaj ko uznevjeruje i ne prihvati jednog poslanika, time je odbacio sve druge poslanike i našao se u statusu kufra – nevjerstva u pogledu  Allahovih poslanika.
  • Prihvatanje potvrđenih predanja o događajima iz života poslanika, vjerujući u njihove mudžize – nadnaravna djela ili čuda koja im je Uzvišeni Allah darivao radi potvrde njihovog poslanstva, navedenih u Kur’anu ili sunnetu, kao što je razdvajanje mora pred Musaom, Allah mu mir i spas darovao,  i tome slično.
  • Postupanje i ponašanje u skladu sa šerijatom poslanika koji je poslat datom narodu od Uzvišenog Allaha, a u našem slučaju to je posljednji i najodabraniji poslanik Muhammed, Allah mu mir i spas darovao.

Neke osobine Allahovih poslanika 

  1. Oni su obični ljudi, razlikuju se od drugih samo po tome što ih je Uzvišeni Allah izabrao za poslanstvo i dostavljanje objave, o čemu je On rekao: “I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali.” (El-Enbija, 7)
    Poslanici nemaju nikakve odlike gospodarstva (rububijjeta) i božanstvenosti (uluhijjeta); to su obični ljudi koji su dosegli vrhunac u moralnosti i lijepom ponašanju, bili su najplemenitijeg roda, najrazboritiji i najumniji među svojim sunarodnjacima, vrsni i mudri govornici, pa su zbog tih osobina bili najpogodniji za preuzimanje i dostavljanje Allahove objave drugim ljudima.
    Milostivi je Allah za dostavljanje Svoje objave čovječanstvu izabrao ljude za poslanike, kako bi na jednostavan način mogli biti uzor svojim sunarodnjacima, a samim tim olakšan je i način slijeđenja poslanika u prakticiranju vjere, što ne prelazi ljudske mogućnosti i sposobnosti.
  2. Uzvišeni je Allah odlikovao Svoje izabranike za dostavljanje objave položajem poslanstva i primanjem objave između svih drugih ljudi, a o tome je objavio: “Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.’” (El-Kehf, 110)
    Poslanstvo i vjerovjesništvo nisu stečeni duhovnom čistotom, razboritošću ili pronicljivošću, već je to Božiji izbor i odabir. Uzvišeni je Allah posebno izabrao poslanike između svih drugih ljudi, o čemu u Kur’anu kaže: “A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” (El-En’am, 124)  
  3. Allahovi poslanici bili su nepogrješivi u dostavljanju objave od Svevišnjeg Allaha. U prenošenju Allahovih naloga i izvršavanju i provođenju onoga što im je spuštano od Svemilosnog Allaha, poslanici nisu pravili greške.
  4. Iskrenost  ili istinoljubivost osobina je svih poslanika, Allah im mir i spas darovao, a odnosi se  na iskrenost u riječima i djelima. Uzvišeni  je kazao: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!” (Ja-sin, 52)
  5. Strpljivost je bila odlika svih Allahovih poslanika, koji su danonoćno pozivali u Allahovu vjeru, donosili radosne vijesti ljudima i upozoravali ih na Božiju prijetnju i kaznu, strpljivo podnoseći raznovrsne uvrede, prijetnje i nasilje, ne posustajući na Allahovom putu, s ciljem ostvarenja dominacije Njegove riječi, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: “Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.” (El-Ahkaf, 35)

Plodovi i koristi vjerovanja u Allahove poslanike

Vjerovanje u Allahove poslanike, Allah im mir i spas darovao, donosi čovjeku puno koristi, a spomenut ćemo neke:

  1. Čovjek spoznaje Allahovu milost prema ljudima i pažnju koju poklanja Svojim robovima. Uzvišeni je ljudima slao poslanike da ih izvedu iz zablude i ukažu im na Pravi put, da im pojasne kako da se klanjaju i pokoravaju svome Stvoritelju, s obzirom na to da ljudski um bez objave to ne može dokučiti i spoznati. O našem poslaniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, Uzvišeni je rekao: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)
  2. Čovjeka potiče da Uzvišenom Allahu zahvaljuje  na dobru upute i spasa.
  3. Usmjerava ga putem iskazivanja ljubavi, poštovanja i hvale prema Allahovim poslanicima, Allah im mir i spas darovao, imajući u vidu da su oni istinski robovali i pokoravali se Uzvišenom Allahu, dostavljali Božije poslanice ljudima, savjetovali ih i napućivali na Put istine i dobra.
  4. Potiče ga na slijeđenje poslanica koje su vjerovjesnici dostavljali od Uzvišenog Allaha, a koje su pozivale na obožavanje i pokoravanje Svevišnjem Allahu, ne pripisujući Mu sudruga, postupajući u skladu s tim i u praktičnom životu, što za posljedicu donosi sreću, dobro i uputu na oba svijeta.

Milostivi je Allah rekao: “Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti.  A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta-ha, 123–124)

Brdo na Sinajskoj gori koje se naziva Džebelu-Musa – Musaovo brdo, za koje neki istraživači tvrde da je mjesto na kojem je poslanik Musa, alejhis-selam, dobio objavu i razgovarao sa Uzvišenim Allahom. 

Putokazi Uspjeha

Web stranica Putokazi Uspjeha je elektronska verzija knjige (Putokazi Uspjeha) ona je jedan od projekata kompanije “MODERN GUIDE”, čiji je sadržaj dostupan na više od petnaest jezika i u prepoznatljivim elektronskim predlošcima.

Modern Guide